U današnjem svijetu, tehnologija barkodova postala je sveprisutna, s primjenom u maloprodaji, zdravstvu, logistici i mnogim drugim poljima. Moduli za skeniranje bar kodova, koji mogu čitati crno-bijele linije na etiketama proizvoda i dekodirati informacije koje sadrže, bitne su komponente skenera bar kodova, mobilnih računara i terminala na prodajnom mjestu. Njihove performanse i pouzdanost mogu značajno uticati na produktivnost i tačnost različitih tokova rada. Međutim, neki korisnici su izvijestili da njihov modul za skeniranje barkodova ne može prepoznati Datamatrix kod, dvodimenzionalnu simbologiju koja pohranjuje više podataka na manjem prostoru od tradicionalnih linearnih kodova. Koji su razlozi ovog problema? Koja su moguća rješenja?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo se udubiti u princip rada modula skenera bar kodova. Uopšteno govoreći, modul čitača bar kodova sastoji se od izvora svjetlosti, sočiva, senzora i dekodera. Kada modul emituje svetlost, on osvetljava bar kod, koji reflektuje svetlost različito u zavisnosti od linija i razmaka. Objektiv hvata reflektovanu svjetlost i formira sliku na senzoru, koji pretvara optički signal u električni signal. Dekoder zatim analizira signal i dekodira bar kod u niz znakova.
Glavni razlog zašto neki moduli za skeniranje barkodova ne mogu prepoznati Datamatrix kod je taj što su dizajnirani da rade sa specifičnim tipovima simbologija, bilo linearnim ili 2D, i možda ne podržavaju Datamatrix ili druge manje uobičajene simbologije. To je zato što različite simbologije imaju različita pravila kodiranja, mehanizme ispravljanja grešaka i strukture podataka, koje zahtijevaju različite algoritme i parametre za dekodiranje. Ako modulu nedostaje neophodan softver ili hardver za rukovanje Datamatrix kodom, možda ga neće pročitati ili će dati pogrešne rezultate.
Drugi razlog zašto se neki moduli QR koda bore sa Datamatrix kodom je veličina i kvaliteta samog koda. Datamatrix kod može biti malen od 1 mm kvadrata, što znači da zahtijeva veću rezoluciju i kontrast od linearnih kodova. Ako je kod loše odštampan ili oštećen, možda neće biti čitljiv čak ni ljudskom oku, a kamoli skeneru bar koda. Štaviše, Datamatrix kod može kodirati različite tipove podataka, kao što su tekst, brojevi, datumi i slike, što može dovesti u pitanje sposobnost dekodiranja nekih modula. Na primjer, ako je modul optimiziran za skeniranje samo numeričkih kodova, možda neće prepoznati Datamatrix kod koji sadrži slova ili simbole.
Dakle, koja su moguća rješenja za problem prepoznavanja Datamatrixa? Prvo, korisnici bi trebali provjeriti specifikacije i kompatibilnost svojih modula za skeniranje bar kodova prije nego što ih koriste sa Datamatrix kodom. Ako modul tvrdi da podržava Datamatrix, korisnici bi trebali provjeriti njegovu izvedbu pomoću primjera kodova i prilagoditi postavke ako je potrebno. Drugo, korisnici mogu nadograditi svoje module ili ih zamijeniti naprednijim koji imaju bolje algoritme dekodiranja i širu pokrivenost simbologije. Treće, korisnici mogu poboljšati kvalitet svojih kodova korištenjem štampača visoke rezolucije, visokokvalitetnih supstrata i pravilnih tehnika štampanja. Oni također mogu koristiti softverske alate za generiranje i testiranje različitih verzija Datamatrix kodova i odabir najprikladnijeg za svoje aplikacije. Četvrto, korisnici mogu razmotriti korištenje dodatnih ili alternativnih tehnologija, kao što su RFID, NFC ili OCR, koje mogu dopuniti ili zamijeniti skeniranje bar kodova u određenim scenarijima.
U zaključku, iako Datamatrix kod ima mnoge prednosti u odnosu na tradicionalne simbologije barkodova, ne mogu svi moduli za skeniranje barkodova njime podnijeti jednako lakoću. Razumijevanjem razloga i rješenja problema prepoznavanja Datamatrix-a, korisnici mogu optimizirati performanse skeniranja bar kodova i postići veću efikasnost i tačnost. Tehnologija barkodova nastavit će se razvijati i diverzificirati, kao i naše znanje i vještine.